SRBIJA JE PLJAČKANA VEKOVIMA- istorija je temelj države

SRBIJA JE PLJAČKANA VEKOVIMA- istorija je temelj države

Počev od 19. veka, prioritetni zadatak svih zapadnjaka je u napadu na Srbiju bio da se pronađe i odnese što više drevnih srpskih rukopisa i knjiga, zbog čega se oni sada nalaze širom sveta. Za sada nema izgleda da se vrate tamo gde pripadaju – u Srbiju. Istražujemo zašto…
Da teorije o ukradenoj i krivotvorenoj srpskoj istoriji nisu samo puke jadikovke srpskih nacionalista, govori i podatak da je neznani broj drevnih rukopisa i knjiga ukraden i odnet iz Srbije, te se sada čuva po belosvetskim bibliotekama i sefovima, bez ikakve namere da budu vraćeni tamo gde i pripadaju – Srbiji.
Da bi uopšte mogli da se bave srpskom istorijom i da je menjaju prema svojim planovima, zapadni moćnici morali su da je poznaju. Zbog toga je, počev od XIX veka, prioritetni zadatak svih zavojevača koji su napadali Srbiju bio uvek isti, da se pronađe i odnese što više drevnih srpskih rukopisa i knjiga.
Svi oni su dobro obavili svoj zadatak – nebrojeni srpski rukopisi i knjige ukradeni su, prvenstveno iz srpskih manastira i odneti iz Srbije, bez ikakve namere da ikada budu vraćeni.
Materijalno najvrednije delo koje je ukradeno iz Srbije je Srpski psaltir, koji na svakoj stranici ima ikonu od čistog zlata i nalazi se u Nemačkoj. Zbog njegove lepote, umetničkog i istorijskog značaja, Nemci su uradili kopije, a da bi mi uradili te iste kopije, traže da platimo “njihova” autorska prava.
Da bi “zapušili usta” sve glasnijim zahtevima da se ova srpska relikvija vrati Srbiji, Bavarska državna biblioteka, gde se čuva ovo ukradeno delo, je prošle godine “darovala” faksimil Srpskog psaltira Muzeju u Smederevu. To je u našoj javnosti dočekano sa velikom pompom i uz neizmernu zahvalnost nemačkoj ambasadi i Bavarskoj biblioteci, što su nam poslali slike našeg ukradenog dela.
Da zlo bude veće, Nemci ovo delo zovu onako kako i treba – Srpski psaltir, a naši istoričari i zvaničnici ga zovu Minhenski (srpski) psaltir.
Nikoljsko jevanđelje (XIV vek) nalazi se u Dablinu u Irskoj. Prolog stihovni za letnju polovinu godine iz 1566. godine (drevni Srpski kalendar godinu deli na zimsku i letnju polovinu), nalazi se u Lajbahu. Prolog stihovi za sepmtebar-decembar 15945. godine takođe je u Lajbahu.
Iz Egipta, sa Serbal (Sinaj) planine, iz manastira Sv. Katarine, ukradeni su i odnešeni u London 43 rukopisa (X-XVIII vek) pisana srpskom ćirilicom.
Najstariji pisani rukopis sa naših prostora, pod nazivom EVANGELIARIUM SIRMIENSIUM, sada nosi naziv “Minhenski Jevanđelistar”, čuva se u Bavarskoj biblioteci pod šifrom Manuscriptum Latinarum 6224.
Pisan je krajem IV veka u Sirmijumu, današnja Sremska Mitrovica, a istraživao ga je pokojni akademik Vladislav Popović, koji je i dokazivao da i čuveni BREVIARIUM SYRIACUM samo greškom prepisivača, ili namerno, nosi taj naziv, ali da je isto pisan u Sirmijumu.
Zbirka srpskih rukopisa iz manastira Svete Katarine i Pravoslavne grčke patrijaršije u Jerusalimu, gde je nedavno pronađen iluminirani rukopis “Poklonik smernog Gavrila Tadića” iz 1662. godine.
Povelja kralja Milutina iz 1302. godine nalazi se u Filadelfiji. Lukino jevanđelje iz vremena cara Dušana, nalazi se u Britanskoj biblioteci. Psaltir “printed in Venice in 1638 second edition of the Izobrazhenie oruzhii illiricheskih”, takođe u Britanskoj biblioteci.
Savina knjiga, rukopis monaha Save s početka XI veka nalazi se u Rusiji. Radoslavljevo jevanđelje iz treće decenije XV veka, pohranjeno je u rukopisnoj zbirci Ruske narodne biblioteke Sankt-Peterburgu.
Veoma je značajan Studenički tipik koji je Sveti Sava napisao na molbu svog brata Stefana. Ovo je bukvalno crkveni ustav tj. pravnilnik o bogosluženju i životu monaha u manastirima, ovo delo je glavna osnova za ustav Srpske pravoslavne crkve, a čuva se u Nacionalnom muzeju u Pragu pod širfom IX H 8 – Š 10.
Za vreme evakuacije Narodne biblioteke u Prvom svetskom ratu, nestalo je preko 50 srpskih srednjevekovnih knjiga, koje su 1966. godine pronađene u čuvenoj biblioteci ser Čestera Bitija u Dablinu.
Stari srpski rukopisi i knjige nisu samo pokradene i rasute po svetu, mnoge su i zauvek uništene. U požaru koji je izbio nakon bombardovanja Narodne biblioteke na Kosančićevom vencu 6. aprila 1941. godine, vatra je progutala više od 1.400 srpskih ćiriličnih rukopisa i povelja.
izvor:beograd.in  i ketrina-carolija.blogspot.rs
Promene na Planeti i ljudima od 2013. godine

Promene na Planeti i ljudima od 2013. godine

“Moskva – Svi se sećamo uzbuđenja i očekivanja, kojima su nas plašili krajem 2012. godine. Promene su se tada i desile, ali ne one koje su bile očekivane – Planeta je ustvari počela da živi u drugoj dimenziji.

Januara meseca 2013. godine izneti su podaci o eksperimentu koji je bio vršen tokom 10 godina, počev od 2003.Proučavajući atom vodonika (koji se sastoji od jednog protona) nuklearni naučnici primetili su da proton (u vodoniku) kao da pulsira – čas se smanjivao, čas je ponovo dobijao uobičajene razmere.Naučnici su iz početka ovo smatrali nekakvom greškom ili uticajem spoljnih činilaca ali je na kraju zaključeno da se proton zapravo promenio. Bilo je utvrđeno da se veličina protona smanjila za 4%. Savremeni model atoma vodonika.

Svet posle Kvantnog Skoka

Promenilo se ustvari sve: i brzina i način okretanja, smer i prečnik. Na prvi pogled moglo bi se pomisliti da to mora da je neka greška. Međutim, odmah za protonom počla je da se menja i sva organska materija – budući da u njen sastav ulazi i vodonik. Došlo je, ustvari do promene mase Materije.Za protonom su pošle i ostale čestice i ono što se u nuklearnoj fizici smatralo konstantom počelo je da postoji u potpuno drugom – neuobičajenom – vidu. Doslovce – kao da smo marsovci, koji su se obreli na nekoj drugoj planeti.Zakoni koji su važili do 2013. godine prestali su odjednom da važe, pošto je masa materije postala drugačija.

 

Nalazi mnogih laboratorija naterali su naučnke celog svetta da se udruže i da zaborave na sve nesuglasice. Otprilike 10 vodećih instituta atomske fizike su počeli svojim rekatorima i laserskom tehnikom da međusobno proveravaju rezultate jedan od drugoga – ali rezultati su uvek pokazivali da je atom vodonika promeni veličinu.

Posmatrano po zakonima trodimenzionalnog Sveta, ovo je nemoguće. Fizika je, međutim, počela da otkriva svoje sopstvene dimenzije (razmere). To svojim proračunima više dimenzionalnosti našeg Prostora potvrđuju i astrofizičari,.Mi ustvari živimo u drugoj dimenziji.Došlo je do Kvantnog Skoka – čestica je s jednog nivoa energije prešla na drugi nivo energije, pri tome se ponašajući kao neutronska zvezda – bila je velika pa se smanjila.Možemo ustvari smatrati da sada živimo na drugoj planeti, pošto svi zakoni počinju da deluju drugačije. Naučnici se s tim već sreću na svakom koraku. Zakoni koje znamo već mpredstavljѕju svet prošlosti.

Period od januara do marta 2013. godine bio je bogat radikalnim naučnim otkrićima u astronomiji i astrofizici, koji su počeli da izviru kao iz roga izobilja.Po orbiti oko Zemlje kreće se nemački teleskop Špicer koji je nekoliko puta precizniji od čuvenog Hablovog teleskopa. Njimne je bila utvrđena nova vrsta zračenja – Ultra crveno zračenje Galaksije.Do sada nam je bilo poznato samo Infra crveno zračenje, a ovo je Ultra crveno – tj. radi se o novom fizičkom terminu. Time nam je omogućen uvid još dublje u materiju. Ultra crveno zračenje jasnije je od običnog 60 puta.

Do ovog otkrića došlo se spontano. Razmislite i sami: još u decembru 2012. godine toga nije bilo, a u januaru 2013. godine, za samo jedan dan, to je već bilo tu.Ali to tako ne funkcioniše. Zračenje ili postoji ili ne postoji – što znači da se tokom tih dana desilo nešto usled čega se Svet promenio.

Uobičajena skala elektromagnetnih zračenja, o čemu pišu udžbenici fizike, povećala se u infracrvenom dijapazonu za 3 oktave, a za 3 oktave povećala se i u ultra-ljubičastom dijapazonu.To jest – dobili smo 6 oktava više nego što smo imali. Ustvari se se pojavila Materija, koje do 2013. godine nije bilo. Ona do sada iz raznih razloga nije bila vidljiva, ali sad se, evo, pokazala i naši fizički uređaji mogu da je registruju.

Došlo je i do još jednog otkrića: do 2013. godine naučnici su znali (i nas su time plašili) da se naš Sunčev sistem kreće ka Crnoj Rupi. Naučnici iz Novosibirska govorili su da se krećemo ka oblasti potpuno neistraženih energija, kojih ranije nije bilo i ne zna se šta će dalje biti…

Međutim, odjednom Crne Rupe više nema!? Radilo se o astrofizičkom objektu, koji je u međuvremenu negde nestao. U centru naše galaksije više to jest nema Crne Rupe. Naučnici su se od toga silno uplašili i ovo su otkriće zatajili. Vesti o tome nestale su s interneta 2 meseca posle objavljivanja otkrića. Na internetu je postojao sajt „Membrana“, na kome su naučnici objavljivali svoja otkrića, ali taj elektronski žurnal više ne postoji – kao da je on upao u Crnu Rupu.

Šta se ustvari desilo? Pokazalo se da je Crna Rupa bila kapija – kroz koju smo prošli i koja se za nama zatvorila. Međutim, umesto Crne Rupe u centru Galaksije, pojavio se drugi jedan Objekat – Magnetar – koji takođe predstavlja naučno otkriće, ali iz 2014. godine što možete pogledati na linku :wikipedia objasnjenje

Magnetar je pulsirajuća zvezda, ali to nije Pulsar. Magnetar na sve strne izbacuje tekuće magnetno polje. To je nekakva materija, kojoj još nije dato ime (ali to nije plazma). Ta materija je razumna i sastoji se iz granula. Granule u toj materiji bivaju male, veličine otprilike kao elementarne čestice a bivaju i veće – na primer veličine Zemljine kugle.

Iz početka je, od marta 2014. godine, taj Magnetar bilo moguće samo čuti i posmatrati u radio dijapazonu, ali od maja 2014. godine već ga je bilo moguće i videti.

U kosmičkim razmerama radi se o kolosalnoj stvari – obično se nešto može ili samo čuti ili samo videti, to jest mozak je već bio pripremljen da primi ovu informaciju. Na taj način obreli smo se na prvim nivoima Ezoteričnog plana, faktički ustvari „na onom svetu“ – što vam ovime i čestitamo.

To što su sadda druge frekvencija, i usled toga je drugačija i organika – ne treba, međutim, uopšte da nas plaši, jer se naša tela sama od sebe tome već otvaraju. A u međuvremenu je i sam Magnetar počeo da svetli crvenom svetlošću (do maja 2014. godine Magnetar inače uopšte nije svetleo).

Još 2005. godine naučnici u oblasti neurofiziologije otkrili su u Hipokampusu čoveka (deo ljudskog mozga, oblikom podsećajući na morskog konjića, još nije sasvim istražen – pretpostavlja se da ima bitnu ulogu u pamćenju i u prostornom pamćenju i orijentaciji https://en.wikipedia.org/wiki/Hippocampus) deo koji se naziva Plava Mrlja. O njoj se već duže vremena zna, ali se na nju nije obraćala neka posebna pažnja.

Sam po sebi, mozak čoveka to je otprilike kao tzv. „crna kutija“ (određeni složeni sistem o čijoj je strukturi i načinu rada malo poznato – videti o tome npr. na Vikipediji)

Ali, tokom leta 2014. godine postalo je moguće videti (ko je doduše sposoban za to) i Plavu Mrlju. Hipokampus se projektuje na Tačku Života i rukovodi životom čoveka u Eteru i na višim nivoima.

Ova se plava boja, ako se oči pritvore (ako se „začkilji“), po nekad može spaziti kao srebrni oreol (nimbus) nad nečijom glavom. To je novo organsko Telo i ono pulsira u skladu s Magnetarom. Oni čine jedinstveni sistem i oba imaju isti osnovni ritam – ritam valcera.

Osnovni ritam Vasione isto je tako valcer, ali se izvodi u raznim „aranžmanima“ i u raznim oktavama. Oktava u kojoj po taktu valcera igraju Plava Mrlja i Magnetar iz centra Galaksije nalazi se na novoj skali, koja obuhvata i ranije pomenute tri nove oktave.

Drugim rečima – proizlazi da je energetski spektar novog vodonika potpuno različit od spektra starog vodonika. To je spektar ultracrvene boje, koji je dublji od infracrvene. I upravo je taj (novi) dijapazon preuzeo vođstvo. Mi živimo a ni ne shvatamo da primećujemo već potpuno drugačije energetske spektre. Sve ovo počinje već da dolazi do ljudskog saznanja.

Ostvarilo se ono o čemu su govorili – da je došlo vreme da ćemo živeti u Ezoteričnom Svetu, a u njemu sve se upravlja mislima: samo pomisliš – pomerila se stolica, pomisliš o tome – i već letiš… Za sad, doduše, još nismo stigli do tog stanja koncentracije i poznavanja sebe samih..

Prošlost, sadašnjost i budućnost-postoje istovremeno

Međutim, u vezi sa svim ovim već se primećuju razni fenomeni…

Prvi osnovni fenomen je svetlost oreola. Do Skoka ona je bila Zlatna (kao oreoli svetaca na ikonama) i njih su imali samo Majstori jer je oko Zemlje vladalo jako magnetno polje, koje je kočilo našu genetsku strukturu. Sada je ovo polje samo po sebi prestalo da bude toliko jako, to jest. ono i dalje postoji ali je potpuno drugačije.Ono je sada veoma mekano i nežno, ali nije zbog toga ništa manje jako. Otprilike kao i paučina: nežna je i mekana, ali probaj da je pokidaš – jača je od čelika.Otprilike je takve strukture i novo magnetno polje.

Verovatno ste već čuli za termin Akaši – to jest za Zlatnu Strukturu, koju nazivaju i Proteus. O tome je takođe govorila i Blavacka (Proteus/Protej je, inače, bog iz grčke mitologije, koji ima sposobnost da proriče sudbinu, što izbegava da čini ali učiniće onome ko uspe da ga uhvati – pogledati o tome na primer na Vikipediji).

I upravo je Proteus počeo da se ovaploćuje. To postaje naš novi nervni sistem, a on je obasjan svetlošću Proteusa.Takođe već imamo i drugi nervni sistem i prestali smo da vidimo trodimenzionalno jer su nam već i oči drugačije.Tokom najmanje 26 hiljada godina koje su prethodile Skoku svi smo u oku imali tzv. Slepu Mrlju. To se ustvari očni nerv, koji ulazi u lobanju i ide duboko u nju, na tom mestu prekrivao određenom belančevinastom materijom, kao zatvaračem.

Sliku koja pada na to mesto nismo mogli da vidimo. Slepa Mrlja pokrivala je tri četvrtine našeg sferičnog vida, mada je mozak stvarao iluziju da vidimo sve. No, i pored toga, postojanje Slepe Mrlje omogućavalo nam je da živimo u trodimenzionalnom Prostoru, koji je vaoma ograničen i žestok.

To su bile propozicije Ekspreimenta (u kome smo do sada živeli). Trebalo je da proučimo Telesni Plan i taj smo zadatak uspešno obavili.

Tako da smo sad prešli na „Onaj Svet“. Naš ispit smo uspešno prošli i Slepa Mrlja počinje da se rastvara i da nestaje – a nama se otvara mogućnost i višedimenzionalnog vida.Ovo je otkriće Planetarnih razmera i to su već primetili naučnici po celom svetu. Promenio nam se i Timus, ili grudna žlezda (centralni organ limfnog sistema – pogledati na Vikipediji), koja je sama po sebi veoma sakralna.

Sada u našem Timusu živi onaj Proteus kog smo malopre pominjali. Tu mu je „sedište“ da bi se odatle razlio po svim našim kanalima. Sunčani i mesečevi meridijani, sve se to odavde podstiče i svi ti meridijani postali su već drugačiji.

Promenio se i način na koji Proteus vrši nadzor nad našim imunitetom. Dok nam je ranije sistem imuniteta bio formalan, sada naš imunitet sleduje svaku našu misao i zato je sada posalo toliko važno – umeti misliti.

Misliti – pre nego što se i pomisli. Sve to već se dešava, upravo ovde i upravo sad, a najglavnije – da je jasno i zašto.Sledeća promena organizma je promena tzv. Amigdale (dela mozga za koji se pretpostavlja da čini deo limbičnog sistema, u obliku je badema – otkud mu potiče i naziv – ima važnu ulogu u obradi pamćenja, donošenja odluka i emocionalnih reakcija, naročito straha –https://en.wikipedia.org/wiki/Amygdala)

Amigdala se takođe nalazi u blizini Hipokampusa. Ona se sada prebacuje na svesno saznanje.Do Skoka to je bilo „mesto straha“, a njim je upravljao limbički sistem (Limbički sistem je skup moždanih struktura, uključujući i hipokampus, amigdalu, koje izgleda da podržavaju razne funkcije, uključujući emocije i ponašanje, dugoročnu memoriju i čulo mirisa).Funkcija limbičkog sistema, to je nam je ustvari ono osećanje koje nam se javi kad smo u opasnosti „stani i primi borbu – ili beži“ – tj. isto kao i kod životinja…U ovom momentu na nivou ćelija prepisuju se nova pravila. Umesto ponašanja tip „stani i primi borbu ili beži“ počinje da se ispoljava svesno sagledavanje tekućeg momenta razumom – tj. ne više sedeti u strahu i postupati po instinktu , nego razmišljati o tome kako će to tamo biti.A sada da objasnimo sve po redu. Kako to da ćemo sve sami shvatiti? Kako živeti ovde i sada?To ni ne moramo da znamo – to će za nas sve sama učiniti naša nova organika.

Ne morate da sedite i meditirate, niti da se hranite samo vegetarijanskom hranom. Živite, jednostavno, onako kako ste i do sada živeli, organika se se menjati sama. Drugim rečima – vaše Više Ja saglasilo se na promenu date situacije, saglasilo se s promenom vaše sada postojeće svesti. Vi ni ne morate da znate kako će se sve to dešavati.U tome se i sastoji taj Božji Dar – ranije smo odgovarali za svoje postupke, a sad ćemo morati da se naučimo da odgovaramo za svoje misli. U našem mozgu počeće da se brišu stare veze neurona. Kako će se to u stvarnosti pokazati?

Stare veze neurona – to su sve naše materijalizovane navike, koje su na nivou auto-pilota ušle u naše telo i u našu krv – sve ono što svakodnevno i celog života činimo mehanički..Mnoge svakodnevne radnje obavljamo po navikama koje smo stekli još u detinjstvu, ali ih mi više ni ne primećujemo jer su se one već materijalizovale.A sada će doći do pseudo-gubitka pamćenja, do čega će dolaziti u momentima kada nismo u događanjima koji imaju veze sa spoljnim svetom.

Na primer – sedimo negde na klupi u parku ili u fotelji kod kuće, ni o čemu ne razmišljamo – i odjednom ničeg se ne sećamo… To potraje samo nekoliko trenutaka, 3-5 sekundi i opet se vratimo u tekuću stvarnost. U tim momentima su nam se, međutim, isključile određene stare neuronske veze, stara neka znanja..

Na primer neke navike još iz ranog detinjstva, koje nam više nisu potrebne, jer smo porasli i te nam se situacije više ne dešavaju ni ne ponavljaju (na primer kad smo se učili da hodamo, da sedimo ili da govorimo). Sve te navike bile su na energetskom planu u strukturi mozga, a mozak sada na taj način počinje da se oslobađa tih starih navika.

Sve to više nam neće biti potrebno, jer to predstavlja veliki energetski teret. Ta pseudo-zaboravnost je ustvari oslobađanje mesta za nešto novo. Naš se um ustvari puni novim sadržajima i kad za to dođe momenat jednostavno će to već biti sastavni deo našeg uma. Dolazi nam, to jest Jasnoznanje.

Sve do Skoka mi to nismo imali – bilo je potrebno da prođemo Školu, da nakupimo znanja, steknemo iskustva… A od sad će nam se iskustvo pojavljivati već samo od sebe kao Dar…

Do određenog momenta nećete biti ni svesni čime raspolažete, ali počeće da se pojavljuju situacije kada ćete videti da već posedujete gotovo iskustvo. Time se štedi vreme, štede se snage i još mnogo čega.

I počećete da opažate situaciju ne samo s jedne strane, nego odjednom s više strana, i to ne radi toga da bi ste se za nešto odlučili, nego prosto kao informaciju.

Kad počinje da vas obuzima pomenuta pseudo-zaboravnost ili nešto slično sklerozi, treba da budete svesni da vas to ne obuzima bolest, nego da se radi o Planetarnom Prelazu.A to sve biće samo prva etapa.

Promenilo se Vreme, promenila se Energija, promenilo se i naše opažanje – i mi postajemo ona mnogodimenzionalna bića, kako su od samog početka to i zamislile Više Sile.

Dešavaju se mnoga otkrića u vezi sa našim mislima. Utvrđena je, na primer, veza između depresije i osteo-poroze. Oko toga se desila cela serija otkrića. Što više sedimo u depresiji, to više počinju da nam omekšavaju kosti.

Karakteristika našeg vremena je da mi već sami možemo za sebe da stvaramo lekove, i to one koji su nam potrebni. Uzmete, na primer, flašu i u nju natočite vode (bilo kakvu vodu – da li iz slavine ili osvećenu vodicu ili jonizovanu – sve je to jedno), i na nekoj cedulji napišete „ova voda je meni lek od depresije, brzo će me izlečiti“, i flašu s vodom i ceduljom ispod nje položite sebi uz uzglavlje… I to počinje da deluje u željenom pravcu. Voda je od svega toga promenila strukturu, i ujutru kad se probudite, tu vodu treba popiti. Pamtite, međutim, da sve to treba raditi s osećanjem humora..

Takvi su se eksperimenti već vršili. Vršene su probe strukture vode i pokazivalo se da voda može biti različita u zavisnosti od dubine svesti, od vere… Sve se dešava na način na koji stvari oko sebe primećuju deca. Sa što se više lakoće odnosite prema tekućoj stvarnosti, tim brže će se i bolje sve to dešavati.

I da li znate da smeh menja svest? Laki smeh, kao kad se smeju deca – njega prouzrokuju vibracije koje su u rezonansi s Plavim Magnitarom u centru Galaksije.

Smejati se znači doći u rezonansu s Kosmosom

Da li ste primetili da se po ulicama nekako odjednom u poslednje vreme pojavilo mnogo nekih šarenih klovnova? Time se ustvari ljudi izvode iz svojih ljuštura.Smešite se na sebe pred ogledalom.U momentu Kvantnog Skoka svet se podelio na one kojima je neophodna materijalna evolucija i na one koji su izabrali drugi put, drugi novo svesti – Put Evolucije.

Oni kojima je neophodna materijalna evolucija, potrebno je da žive u materiji, u nasilju, u negativu (da piju i da puše) – i oni su otišli u tom pravcuA ima i onih koji su izabrali put saznanja i evolucije..

Među nama ima i jednih i drugih. Oni koji su izabrali put saznanja stoje među onima koji su izabrali materijalni svet kao da su u nekoj zatvorenoj kapsuli.Oni čije je vreme prošlo sve ovo smatraju pukom glupošću, o ovome oni neće razmišljati a kad bi mogli u to bi i bombu bacili. Oni drugačije postupaju.A kod onih čije vreme počinje, kod njih upravo nastaje fizičko-psihički momenat.

Te dve grupe ljudi prestaju više da jedna drugu uopšte i vide. To sve je već počelo i jedni prolaze pored drugih ni ne primećujući ih a i bez ikakve nelagodnosti.U tome se i sastoji podela Stvarnosti – jednina levo, drugi na desno.Oni koji su izabrali duhovnu evoluciju – oni će misliti i pre nego što pomisle…Istina, ispočetka ćemo činiti početničke greške, sve dok ne nakupimo iskustva.Kako da iskoristimo Božji Dar? Za početak je dovoljno je samo da znamo da on postoji.

Koristiti vodu umesto leka – na primer od nekog bola u peti ili protiv bradavice… radi pročišćenja krvnih sudova.. Napisati kako smo malopre rekli na cedulji papira da nam je to lek, staviti tu cedulju uz uzglavlje ispod čaše s vodom i ujutro tu vodu popiti. Tako je radio lik iz crtanog filma – a sad je to dostupno svima.

Ima jedna čarobna rečenica. Ona glasi: u mome svetu sve je moguće. To što želimo treba izgovarati prefinjeno i s lakoćom. To nije obična afirmacija, ne mora se dugo ponavljati – sve se radi veoma lako i brzo: čim to izgovorimo, već možemo da pređemo na stvar. Glavno je osećati ono što izgovaramo, naučiti se verovati Prostoru.

Autor Valentina Mironova, biofizičar

IZVOR: vaseljenska.com a pravi izvor :kadykchanskiy.livejournal.com

 

Velika tajna vode-prenosi informacije i misli-VIDEO

Velika tajna vode-prenosi informacije i misli-VIDEO

TEORIJA PET ELEMENATA

Teorija pet elemenata jeste teorija pet transformacija životne energije.
Ovu energiju u Kini zovu Ch’i ili  Chi, u Japanu je Ki u  Indiji Prana, kod hrišćana se zove Sveti duh, a u naučnom svetu je elektromagnetna snaga (EMPower).

Feng shui baziran na 5 elemenata gde je veoma uočljiva veza kojih  elemenata u prirodi

VODA,DRVO, ZEMLJA, METAL I VATRA

PRODUKTIVAN ODNOS PET ELEMENATA

VODA zaliva > DRVO loži > VATRA stvara > ZEMLJA proizvodi > METAL održava > VODU

U donjem video klipu je savršeno pojašnjenje šta je voda i koju ulogu ima na planeti i kod ljudi i drugih živih bića

 

Kristal u centru Zemlje -kristalna energetska mreža

Kristal u centru Zemlje -kristalna energetska mreža

Ljude su od pamtiveka interesovale misterije na koje nisu mogli dobiti adekvatne odgovore, pojedine antičke misterije su i dan danas neobjašnjive i još uvek jednako primamljive.

 Planetarne anomalije i energetska mreža

Izvor: matrixworld-hr.com

Ovaj tekst je povezan sa prethodnim VIDEO o Bermudskom trouglu

Ljude su od pamtivijeka interesirale misterije na koje nisu mogli dobiti adekvatne odgovore, pojedine antičke misterije su i dan danas neobjašnjive i još uvijek jednako primamljive. Neke od takvih nepoznanica su planetarne anomalije koje najviše poznamo preko nestanaka ljudi, brodova i zrakoplova u Bermudskom trokutu.

Platon je dodekaedar vezao za Zemlju.

Platon je davno napisao: „Kada bi netko pogledao Zemlju iz visine ona bi nalikovala lopti sastavljenoj od dvanaest dijelova.“

To jest da nalikuje dodekaedru.

Platon je smatrao da je planetarna struktura evoluirala iz jednostavnih geometrijskih oblika ka složenim oblicima. Takva tijela su nazvana: Platonova kruta tijela; tetraedar, kocka ili heksaedar, oktaedar, dodekaedar itd… Platon je u svom djelu Timej ili Timeus svakom od oblika pridodao jedan od osnovnih metafizičkih elemenata; voda, zrak, vatra i zemlja, po njegovom uvjerenju dodekaedar pripada Zemlji.

Predivna plava lopta, naša Zemlja, ne izgleda kao dodekaedar, zar ne?

Ali mi jako dobro znamo da Zemlja iz svemira nalikuje sferi malo spljoštenoj na polovima i razvučenoj na Ekvatoru.

Je li moguće da je slavni Platon samo lupetao gluposti, ili u njegovoj ideji ima nekakve istine?

1972. godine je biolog Ivan Sanderson u svojoj knjizi: „The Twelve Devil’s Graveyards Around the World“ – Dvanaest vražjih groblja oko svijeta, posebno obratio pažnju na nestanke brodova i zrakoplova širom planete, na magnetske anomalije i druge neobične pojave koje su se konstantno ponavljale na određenim područjima.

Jesu li zračna i morska vrtloženja stvaran razlog anomalija?

Sanderson je dugogodišnjim ispitivanjem stvarao statistike i bilježio sve neobjašnjive nestanke ljudi i prijevoznih sredstava, počevši od dobro poznatog Bermudskog trokuta sve do Pacifika i Vražjeg mora koje se nalazi jugoistočno od Japana.

Sanderson je pretpostavljao da anomalije u takvim područjima stvaraju jake zračne i morske struje, no brodovi i zrakoplovi su nestajali i za vrijeme lijepog vremena i nedostatka ovakvih prirodnih faktora.

Sandersonovih deset “vražjih trokuta – groblja” – zadnja dva se nalaze na polovima.

Najviše su rezultata na ovom polju ostvarili Ruski znanstvenici tijekom 70. godina XX vijeka. 1973., Komsomolskaya Pravda – oficijelna tiskovina u nekadašnjem SSSR-u namijenjena mlađim čitateljima – je objavila tekst  pod nazivom „Zemljo, što si ti zapravo?“.

Ima li “Davidova zvijezda” dublje metafizičko značenje, povezano s eventualnom kristalnom unutrašnjošću Zemlje?

U njemu grupa znanstvenika raspravlja o tome da je Zemlja sve osim jednostavne sfere, i da je naša planeta započela svoj razvoj kao kristal s jasnim kutovima i bridovima, te da je nakon milenija akcija i reakcija na Zemlji i utjecaja mnogih sila, planeta dobila ovaj sferičan izgled iako je njeno kristalno središte ostalo netaknuto.

Sovjetski znanstvenici su objasnili kako bridovi tog kristala sada leže zakopani pod planetarnom korom, neki od njih su usporedili kristalnu planetarnu unutrašnjost s kostima i skeletom, a ostatak na površini s mesom i kožom.

Skeptici tvrde da se u mnoštvu točaka s istovjetnim parametrima lako pronađu pravilni uzorci, istu stvar tvrde i za Goncharova otkrića.

Nikolai Goncharov povjesničar s Moskovskog Sveučilišta je ispitivao povijesne reference koje imaju veze s ovakvim navodima, i otkrio je da su slične teorije stvorile kozmologiju u čijem je središtu Zemlja. On je primijetio kako su sve najranije ljudske kulture nastale na pravilnim rastojanjima od Ekvatora i jedne od drugih, tvoreći mrežu pravilnih oblika.

Jesu li megalitni spomenici i prastari kompleksi tek tako razbacani po Zemlji, ili postoji uzorak kojeg  mi ne shvaćamo?

On je mapirao sva tada poznata prapovijesna megalitna središta počevši od onih u Francuskoj do Italije i otkrio da su zbog nekog razloga takvi pradavni ljudski centri stvarani s nevjerojatnom pravilnošću na do tada nepoznatim pravcima.

Takozvana “Ruska mreža,” zasnovana na ideji da se u planetarnoj unutrašnjosti nalazi kristal jasnih bridova i pravilnih ploha.

Kada se Goncharov sreo s inženjerom i konstruktorom Vyacheslavom Morozovim i Valeryjem Makarovim – inženjerom elektronike, počeli su otkrivati i druge poveznice koje su ih dovele na pomisao da planeta zaista ima kristalnu unutrašnjost pravilnih i ravnomjerno raspoređenih ploha i da su pradavni narodi o tome znali puno više od nas.

Nakon nekoliko godina rada ovaj trio je objavio svoje istraživanje u popularnoj znanstvenoj tiskovini Akademije Znanosti SSSR-a koja se nazivala: Khimiya i Zhizn – Kemija i Život, u tekstu koji je nosio naslov: „Je li Zemlja veliki kristal?“.

U istom tekstu oni su napravili osvrt na Sandersonov rad tvrdeći da se sve pravilne i simetrične plohe planetarnog kristala mogu podijeliti na manje i pravilne simetrične plohe na kojima će se bez greške pronalaziti prastari spomenici nestalih kultura, dok se u nekima pojavljuju jake anomalije. Onu su Zemlju kao i Platon podijelili na 12 velikih ploha, koje se dalje mogu usitnjavati i na čijim bridovima će se pojavljivati ostatci pradavnih kultura.

“Earth grid” prati interesantne prirodne i kulturne znamenitosti (ili obrnuto), na primjer – broj 1 su piramide u Gizi, broj 12 je Mohenđo Daro i tako dalje.

Bruce Cathie, umirovljeni pilot s Novog Zelanda je mapirao viđenja NLO-a i otkrio da se oni pojavljuju na određenim mjestima i da ta mjesta odgovaraju mreži koju su prvotno ispitivali Sanderson i Ruski trio. Cathie je išao korak dalje i otkrio je harmoniku u planetranoj mreži, tu harmoniku je nazvao „Gridworks.“

Uredno poredani monolitni spomenici diljem svijeta, slučajnosti ili ne?

David D. Zink je u svojoj knjizi „A Journey to the World’s Most Mysterious Megalithic Sites“ – Putovanje na najmisterioznije megalitske lokacije svijeta, također opazio da se sve megalitne strukture nalaze na sjecištima pravilno raspoređene svjetske mreže, ili na njihovim linijama.

Becker Hagensova planetarna mreža zasnovana na ikosaedru – pravilnom poliedru sačinjenom od 20 jednakih istostraničnih trokuta.

No s vremenom je prevladala Becher-Hagensova teorija u kojoj se sa sigurnošću mogu označiti 10 zemljopisnih područja koji se nalaze na istoj udaljenosti od Ekvatora, s istim površinom i trokutastom formacijom i mrežom koja se priža cik-cak preko Ekvatora, u čijim su se pravilnim intervalima pronašle anomalije u ovim područjima;

Sjeverna hemisfera:

Vražje more, ili Zmajski trokut – u blizini Japana

Hamakulia – u blizini Havaja

Bermudski trokut – istočno od Floride

Alžirski trokut – u zapadnom dijelu Sahare

Mohenđo Daro Rama – koji prekriva veći dio Indije i Pakistana

Južna hemisfera:

Whartonov bazen – zapadno od Australije

Hebridiska brazda – sjeverno od Novog Zelanda

Uskršnji otoci i područje oko njih

Južno Atlantska anomalija – istočno od obale Brazila

Trokut Zimbavea – područje južnog Madagaskara i istočne Afrike

Sanderson je tim područjima pridodao južni i sjeverni pol.

Bill Becker i Bethe Hagens  – po kojima je najdorađenija i najkompleksnija planetarna mreža 1983. dobila ime – su ispitivali Platonove i Pitagorine principe i primjenjivali su ih na specifične pozicije na planeti, oni su dodatno potvrdili Sandersonove navode no usput su otkrili još složeniju strukturu mreže koja je nastavila pratiti anomalije i prastare strukture.

Becker i Hagens su osim Platonovih krutih tijela, prihvatili Pitagorejsku kozmičku morfologiju koja je dodatno komplicirala izgled harmonične planetarne mreže, no na takav način su otkriveni i neki arheološki lokaliteti koji nisu bili poznati no ovaj je dvojac predvidio njihovo postojanje, zahvaljujući mreži koju su vrlo detaljno unijeli u karte. Dijelovi mreže koji se nalaze pod morem ili pijeskom vjerojatno skrivaju još mnoge tajne.

Ovaj dvojac se esencijalno složio s ispitivanjima ruskog trija znanstvenika no smatrali su da je njihova ideja nedovršena i nedorađena i da bi ovakva problematika zaslužila dodatno istraživanje.

Ali što zapravo možemo reći o takozvanim vražjim trokutima ili područjima s čudnim anomalijama?

Područje Bermudskog trokuta je narazvikanija anomalija unutar planetarne mreže.

Većina pobornika misterija je čula za Bermudski trokut, o njemu se jako puno pisalo i govorilo, stvarali su se filmovi i dokumentarci i vrlo se dobro zna koliko je ljudi, brodova i zrakoplova nestalo na tom području. Na drugoj stani svijeta jugoistočno od Japana nalazi se još jedan takav prostor s mnogo neobjašnjivih nestanaka, njegovo ime je 魔の海 Ma no Umi – Vražje more, Zmajski trokut ili Formozin trokut, površinom i položajem je istovjetan s Bermudskim trokutom.

Vražje more, pored Japana, je ekvivalent Bermudskom trokutu.

Ovo područje nalazi se između Japana i otoka Bonin na jugoistoku, uključujući i veliki dio Filipinskog mora prema arhipelagu Ryukyu na zapadu. Svoju zloglasnu reputaciju nosi već 400. godina i o nestanku bordova i ljudi na ovom području su pisali kineski i japanski kroničari. Japanska ratna mornarica je izgubila pet ratnih brodova između 1952.-1954 na području Vražjeg mora. Na tim brodovima je služilo preko 700 ljudi i nitko od njih nije spašen.

Japanski znanstveni brod Kaiyo Maru No 5 snimljen 1950.

Od 1949.-1953. Na istom području nestalo je sedam ribarskih brodova, od kojih je jedan uspio poslati SOS signal. 24.09.1952. japanski znanstveni brod Kaiyo Maru No 5, je nestao u tom prostoru ispitujući podvodni vulkan Myojin-sho, koji je eruptirao baš za vrijeme ekspedicije. Smatra se da je znanstveni brod nastradao zbog erupcije odvodeći 30 ljudi s broda u smrt. Netom nakon ovih događaja japanska vlada je poslala brod s preko 100 znanstvenika da razriješe tajanstvene nestanke no i oni su netragom nestali nakon toga je japanska vlada područje Vražjeg mora oficijelno proglasila opasnom zonom.

Ovo je samo dio nestanaka u navedenom području i s njima se neću dodatno baviti jer sam samo željela ilustrirati zbog čega su takve lokacije od našeg interesa.

“Earth grid” s pomoćnim linijama zasnovanih na teoriji Ley lines ili zmajevih crta.

No sada bih se trebala vratiti malo dalje u prošlost jer se o ovakvim stvarima pisalo i prije istraživanja modernih znanstvenika, riječ je o takozvanim Ley lines ili zmajskim linijama. No na žalost ovakve informacije su prigrlila New Age društva, tako da ih je znanost automatski odbacila kao nevrijedne i neadekvatne za istraživanje.

Blackova otkrića su više nego li interesantna.

1870. William Henry Black je predao rad Britanskom Arheološkom Udruženju – BAU, pod nazivom; „Boundaries and Landmarks“  – Granice i prirodne znamenitosti, u kojima je otkrio da su različiti spomenici i građevine iz prošlosti diljem zapadne Europe postavljeni u pravilnoj geometrijskoj mreži i na određenim sjecištima i harmonično postavljenim linijama i krivuljama. BAU nije odbila takve navode ali ih nije ni dodatno ispitivala.

Ravni putovi povezani s megalitnim središtima Britanije.

1921., Alfred Watkins, je u svojoj knjizi „The Old Straight Track“ – Stari ravni putovi, primijetio kako su prastari stanovnici Britanije pravili ceste koje su nalikovale pravilnoj četvrtastoj romboidnoj mreži bez obzira na konfiguraciju terena i na tim su cestama izgradili svetišta, gradove i veća središta, koristeći prirodne značajke kao neku vrstu putokaza i točku za daljnja ravnanja istih. Watkins je pronašao brojne takve prastare rute no javnost je zanemarila njegova istraživanja jer je on smatrao da su rute napravljene na energetskim meridijanima i mjestima od posebne mistične važnosti.

Stvari su se dodatno zakomplicirale kada su se počele stvarati različite „teorije zavjere“ od kojih je najpoznatija ona vezana za svetu geometriju, zmajske linije i Rennes-le-Château u Francuskoj.

Katolička je crkva ubijala Katare na sve moguće monstruozne načine, jednom je prilikom spalila 100 Katara koji se nisu htjeli preobratiti na katolicizam, ova se užasna masovna lomača nalazila podno utvrđenoga grada Montesegura koji se nalazi u blizini  Rennes-le-Château u Francuskoj.

Naime otkriveno je da su Katari – famozni gnostici s juga Francuske koje je katolička crkva sistematski i zvjerski iskorjenjivala od 1147. do 1244. – stvarali svoja uporišta po uzorcima na pravilan raspored takozvane „svete geometrije“ ili zlatnom rezu. Rennes-le-Château se nalazi na zapadnom kraku pentagrama, u čijim ostalim vrhovima se nalaze; nekadašnje templarsko uporište St. Just et le Bezu, te Bugarach kojeg opsjedaju New Ageri vjerujući da će ovo maleno mjesto jedino preživjeti Armagedon i drugi prastari srednjovjekovni dvorci i utvrde koji su se slučajno ili namjerno našli na strateškim pozicijama čudno ukonponiranim u oblik pentagrama.

Utvrda St. Just et le Bezu nalazi se na jugozapadnom kraju interesantnog topografskog pentagrana u blizini znamenitog Rennes-le-Châteaua.

Skeptike su dodatno razljutile tvrdnje određenih osoba koje se bave kanaliziranjem da se na područjima s najvećim anomalijama uključujući na sjevernom i južnom polu, Bermudskom trokutu, itd nalaze potopljene piramide s energiziranim kristalima koji povremeno stvaraju toliko jake anomalije da sve što im se nađe na putu prebacuju u određenu paralelnu dimenziju i smrznuto vrijeme.

No nakon što je oceanograf Paulina Zelitsky pored obale Kube pronašla potopljeni kompleks s piramidalnim strukturama, zgradama, ulicama i slično, ne bi me čudilo da još što “ispliva na površinu.” 

 

Interesantno je da je Paulina Zelitsky potpopljeni grad našla na crti – planetarne mreže – koja se nastavlja uz zapadni dio stranice Bermudskog trokuta točnije uz jugozapadnu obale Kube.

Špilja pored rudnika Nacia u Meksiku sadrži kristale težine do 55 tona. Je li ovo pokazatelj koji potvrđuje navode znanstvenika o kristalnoj unutrašnjosti planete?

Na Matrix Worldu je nedavno objavljen tekst pod nazivom: “Najveći kristali na svijetu: Gigantska kristalna špilja u Meksiku,” u kojem se jasno vidi da unutrašnjost naše planete krije tajne o kojima nismo mogli ni sanjati, kristalna špilja u rudniku Nacia u saveznoj državi Chihuahua je možda realan pokazatelj koliko malo znamo o unutrašnjosti Zemlje i da navodi istraživača o možebitnoj kristalnoj unutrašnjosti planete nisu samo obična priča.

Smatram da naša planeta ima toliko nepoznanica koje znanost ne istražuje ili mi o tim istraživanjima jako malo znamo naročito ako su ona vezana za „škakljive teme“ ili ako pobijaju općeprihvaćene paradigme.

Ljudsko biće je po prirodi radoznalo, prije ili kasnije istina izađe na vidjelo, nadam se da ćemo uskoro imati puno više verificiranih informacija koje će nam objasniti kako se i zašto stvaraju anomalije na određenim lokacijama na planeti i zašto su prastari ljudi gradili svoja uporišta na mjestima koja, vidljiva samo uz pomoć moderne kartografije, stvaraju čudesne i očigledne geometrijski pravilne mreže.

 

Reference:Earth Grids – Planetary Metaphysics , Wiki – Vile Vortices ,Wiki – Platonic Solid ,

Plato’s Model of the Universe – Plato’s Solid ,History of teh World Grid Theory , ,Wiki – Devil’s Sea

Earth Grid System ,Backer Hagen’s – Planetary Grid Research ,Geomantic Earth Grid ,Wiki – Ley line

Unexplained Mystery: The Devil’s Sea (The Dragon’s Triangle) ,Cuba Underwater Megalithic Research

Rennes-le-Château Mysterious Village ,Wiki – Rennes-le-Château

Za vas obradila isredila tekst: Mima Mikovic, inostrano sertifikovani  i akreditovani Feng Shui   konsultant i Kristaloterapeut i licencirani instruktor predavač kod IPHMsertifikat-mima[1]
Inostrani  Certifikat USUI TEATE  &  TRADITIONAL JAPANESE  REIKI by  Dave King     
Life Coach  

tel:061 6343143 ili pišite na info@fengshuisrbija.com  Pogledajte i sajt o life style www.catyline.com